Osnovna škola "Jesenice"

Nakon pola sata vožnje stigli smo na rivu, a odatle za desetak minuta u kino Zlatna vrata – kulturnu ustanovu u Splitu specijaliziranu za prikazivanje filmskih klasika i umjetničkih filmova. Nalazi se u okviru Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje. Splitska kinoteka 1. siječnja 2013. godine postala je članica najznačajnije europske udruge kina (Europa Cinemas) .  Kino-dvorana otvorena je još 1964. godine. Program klasika od početka je imao zaslužan tretman u dvorani Zlatnih vrata, tek se koncem 60-ih krenulo u osnivanje filmskih klubova po školama i fakultetima. Dvije godine kasnije kvalitetu zaključuje redatelj i veliki poznavatelj filma Ivan Martinac, pokretanjem programa Filmski klasici te omogućio  generacijama splitske mladeži druženje s filmom kao umjetnošću. Program filmskih klasika temeljni je program Kinoteke, ali ne i jedini. Svjesni odgojne i obrazovne uloge Kinoteke, posebno činjenice da novim generacijama treba približiti filmsku umjetnost, kinoteka je svoju temeljnu djelatnost proširila ovim izvanrednim programima: programom hrvatskih filmskih klasika te suvremene hrvatske produkcije. Kinoteka ih ostvaruje zahvaljujući suradnji s Hrvatskom kinotekom i Hrvatskim filmskim savezom. Uslijed velike tradicije filma, organizira retrospektivne filmove te promovira ostvarenje mladih redatelja. U kinoteci smo s početkom u 9 sati gledali film Tko pjeva, zlo ne misli.

Tko pjeva, zlo ne misli najpoznatiji je film redatelja i scenarista Kreše Golika, ujedno i jedan od najgledanijih hrvatskih filmova u povijesti. Podnaslov mu je Ljubavna komedija s pjevanjem. Snimljen je prema antologijskoj prozi  Iz dnevnika malog Perice, zagrebačkog pjesnika i pripovjedača Vjekoslava Majera. Film je snimljen 1970. godine i traje 95 minuta. Glavna zbivanja odvijaju se u gornjogradskom stanu obitelji Šafranek, u njihovom dvorištu, na savskom kupalištu, Samoboru i Maksimiru. Film govori o Ani Šafranek koja nije  sretna u braku pa se zaljubi u gospon Fulira koji joj se udvara. Istovremeno se u Fulira zagledala Anina starija sestra Mina. Franjo (Anin muž) sjetio se da bi bilo zgodno Fulira oženiti Minom, što se Ani nije sviđalo. Svjedok ovim događanjima bio je Perica, Anin i Franjin sin, koji sve opisuje iz svoga kuta, što daje čar ovoj komediji.

Nakon filma imali smo pola sata pauze pokraj Grgura Ninskog a u 11 sati zakazani posjet Muzeju grada Splita.            Muzej grada Splita kulturna je institucija koja se od početka druge polovice 20. stoljeća nalazi u prostoru gotičko-renesansne palače Papalić. Muzejska zbrika predstavlja kulturnu povijest Splita od srednjeg vijeka do 20. stoljeća. Muzejske zbirke profiliraju se od 1950. godine godišnjim otkupima i darovnicama. Muzej posjeduje i vrijedan arhiv, te značajan bibliotečni fond. Otvorio se javnosti 1952. godine, a 1983. godine proširuje se i sanira. Ponovno se otvorio 22. listopada 1992. godine - prvi put s cjelokupnom povijesti grada. Muzej ima oko 360 izložaka od ukupno 4600 predmeta u posjedu. Nakon muzeja išli smo u Galeriju umjetnina. Osnovana je 1. prosinca 1931. godine. Posjeduje više od 3200 umjetnina. U njoj se nalaze slike i umjetnine iz 14. stoljeća do suvremenog doba. Osobito se ističu djela Andrije Alešija i Jurja Ćulinovića iz 15. stoljeća, te Andrije Medulića iz 16. stoljeća.

Najbrojnija su djela značajnijih hrvatskih umjetnika:                                                                                            Bukovca, Deškovića, Joba, Medovića, Meštrovića i Vidovića. Voditeljica nas je provela kroz cijelu galeriju i pričala nam o tim slikama i razdobljima. Galerija je za nas jako velika, smještena na dva kata i vrlo moderna, iako u deponiju ima još mnogo djela koja nisu ni izložena. Nakon što smo vidjeli Galeriju umjetnina, vratili smo se na rivu kod crkve sv. Frane i čekali školski autobus na mjestu gdje smo se ujutro iskrcali.  

Ova terenska ponudila je za svakoga ponešto i nitko nije mogao gunđati da mu se ne sviđa.  Naučili smo mnogo o hrvatskoj kulturi i umjetnosti, a kako je organizirana u Mjesecu hrvatske knjige koji ove godine nosi naslov „Baš baština“ – svojim bogatim sadržajem najbolje nam je pokazala što je to BAŠTINA.

Ivan Marušić i Oliver Tokić, 8.a