Četiri adventske svijeće

Četiri su svijeće polagano gorjele. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor. Prva je svijeća rekla: “Ja sam mir. Nažalost, ljudi me ne uspijevaju sačuvati, mislim da ću se ugasiti.”
I odmah se ugasila.

Druga je svijeća rekla: “Ja sam vjera. Nažalost, mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam. Nema smisla da i dalje gorim.”
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.

Treća je svijeća žalosno progovorila: “Ja sam ljubav. Nemam više snage. Ljudi zaboravljaju na mene, i to koliko sam im potrebna. Oni ne ljube ni svoje najbliže.”
I bez oklijevanja se ugasila.

Odjednom je ušlo jedno dijete i ugledalo tri ugašene svijeće.
“Što je to?” Upitalo je dijete. “Vi ste trebale svijetliti do kraja.” I rekavši to, počelo je plakati.

Uto je progovorila četvrta svijeća: “Ne boj se, dok ja gorim moći ćemo upaliti ugašene svijeće. Ja sam nada.”

Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama.

Neka nikada ne ponestane nade u srcima našim!