Kada si se počeo zanimati za nogomet?

Otkad sam se rodio, volio sam i igrao nogomet, ali sam počeo ozbiljno trenirati sa šest godina.

Je li ti zabavno igrati nogomet i privlače li te i drugi sportovi?

Jako mi je zabavno igrati nogomet jer ga volim, a od drugih sportova me najviše privlači košarka. Volim gledati i utakmice svih grupnih sportova.

Kad si počeo igrati u Hajduka?

U Hajduka sam počeo igrati sa sedam godina. Svaki dan navečer imam treninge, a vikendom utakmice.

Kao igrač Hajduka bio si na mnogo turnira. Koji ti je najdraži? I koji je uspjeh tog turnira?

Najdraži mi je bio turnir u Parizu gdje smo  osvojili 1. mjesto među europskim nogometnim klubovima.

Gdje si dosad bio na turnirima? Planiraš li se isključivo baviti nogometom ili se misliš baviti nečim drugim?

Bio sam dva puta u Bosni, dva puta u Sloveniji, jednom u Poljskoj, u Austriji, u Slovačkoj i puno puta u Hrvatskoj. Planiram se isključivo baviti nogometom i završiti fakultet za trenera (DIF).

 Što misliš ima li naša općina i županija dosta nogometnih talenata?

 Mislim da u našoj županiji i općini ima mnogo talenata, neki su otkriveni, a neki će se tek otkriti. Treba puno voljeti trenirati i biti uporan.

Imaš li neki hobi i stigneš li obaviti sve obaveze tj. kako ti ide redovna školska nastava? Kako nadoknadiš izostanke i jesu li česti?

Hobi mi je samo nogomet, stignem obaviti sve obaveze, redovna školska nastava mi ide odlično. A izostanci nisu česti. Imam puno razumijevanja od svoje učiteljice.

 Ispričaj najzanimljiviji trenutak iz svoje karijere?

Najzanimljiviji događaj mi je kada sam zabio gol protiv Liverpula i Milana te gol protiv Dinama u zadnjoj sekundi. Nikad to neću zaboraviti. Takvi trenuci daju mi volju i snagu za nove uspjehe.

Što bi preporučio vršnjacima i mlađima koji nisu sigurni, a vole igrat nogomet?

Preporučio bih im da se trude i da daju sve od sebe jer će tako uspjeti. Redovito treniraju i želja uz pogon trenera, roditelja, prijatelja vodi u uspjeh.

Kome bi se zahvalio na uspjesima i na podršci?

Zahvalio bih se trenerima i obitelji na podršci , a najviše svojoj učiteljici Dijani Krvavac koja mi je uvijek davala podršku i vjerovala u mene. Zahvaljujem se i Novinarskoj grupi OŠ Jesenice za ovaj intervju.

                                                                                 Ivan Kružičević, 6.b