Zimski san

Zec:    "Medo, Prijatelju, idemo van!"

Medo: "Ne mogu zeko. Moram se spremiti za zimski san."

Zec:    "Pripremiti? Za spavanje? Hajde, igrajmo se još malo!"

Medo: "Ne mogu zeko, moram skupiti za zimu salo.

           Pojest ću puno voća i meda.

           Da dok spavam hrana mi ne treba.

           Leći ću kraj mame za prvo zimsko veče,

           a mi se prijatelju vidimo na proljeće!"

Zec:   "Propustit ćeš zimu, pahulje što lete!"

Medo: "Ne brini zeko, nema tu štete!

           Tebe čeka avantura prava,

           al´ pogledaj ježa, on već duboko spava!"

Zec:   "Kada vas probude proljetne boje

           igrat ćemo se skupa, ponovno, svi troje!"

                   I tako je medo počeo spavati zimski san, a zeko čekati!

Dominik Kadić, 3.b

U prvome polugodištu smo napisali mnoštvo priča, pjesama i igrokaza. Ruka nam se izvještila u slikanju i crtanju, kao što ste do sada imali priliku vidjeti. Učiteljica nam je, osim crtanja i slikanja, dala zadatak napisati priču ili pjesmu o uspavanom medvjedu. Šestoro učenika se odazvalo zadatku. Bilo je tu pjesama, kratkih priča i jedan igrokaz. Pročitali smo mala literarna djela i dali glas onome koji nam se najviše svidio. Pritom nismo znali tko je što napisao. Na našoj razrednoj stranici produženog boravka ste imali priliku pročitati odabrani rad. Ponosni smo na Dominika. Željno iščekujemo otkriti što je još sve učiteljica pripremila za nas!