Vjera je odvažnost duše da ide dalje od onoga što se može vidjeti.                    

                              William Newton Clarke

       Znatiželjan sam jako! Što ću naučiti? Danas, 27. listopada 2009. nas 78 učenika petih razreda OŠ Jesenice iz Dugog Rata s učiteljicama vjeronauka, hrvatskog jezika, povijesti   i matematike ide na terensku nastavu u Split.

       Izlazimo iz dvaju autobusa kod HNK-a i Gospe od Zdravlja te polaganom šetnjom ulazimo u Dioklecijanovu palaču. Uskoro smo u molitvenom prostoru-medžlisu (nema minareta) islamske zajednice koja postoji od 1984. godine. Ovdje nas vrlo ljubazno dočekuje imam Vahid Hadžić i njegova nasmiješena žena mualima (vjeroučiteljica)  Suada. 

       Skinuli smo obuću, odložili je na police te posjedali na mekane crvene tepihe, a imam je započeo predavanje uz prezentaciju o islamskoj vjeri. Saznali smo tko je Alah, vidjeli najljepše džamije na svijetu, Meku, Medinu i Jeruzalem, saznali da je hadžija hodočasnik iz Meke te da se Kuran sastoji od sura-poglavlja i ajeta-citata…Imam nam je rekao da u našoj Županiji živi oko 1000 muslimana ili 200 obitelji te da u nekim osnovnim školama imaju svoj vjeronauk. Zanimljivo nam je bilo i to da se u Kuranu spominju Isus i Marija, ali kao  Isa i Mirjam. Rekao je i da se pravi vjernik moli pet puta dnevno te da molitva traje od 5 minuta do pola sata. Čuli smo mnogo riječi sa “dž” pa smo zaključili da je taj glas kod muslimana jako čest npr. hodža, džamija, Hadž, hadžija…

Na kraju smo se upoznali s imamovom kćerkicom Hadžom, koja je njegovo četvrto dijete. Izmijenili smo darove-knjige i krenuli u – sinagogu!

      S osmijehom nas je dočekao gospodin Albert Altarac, volonter i novinar. Sinagoga potječe iz 16. stoljeća, iako mala, vrlo je lijepa i jedna od rijetkih u Europi koja nije srušena u Drugom svjetskom ratu. Židova je danas jako malo u Splitu, svega stotinjak osoba, ne obitelji. Sinagoge nemaju anđele i svece, ali je puna starih svjećnjaka i knjiga, a posebno je vrijedna Tora – svitak koji se okreće, a sadrži Stari zavjet ili Petoknjižje. Inače su Židovi od 3. stoljeća u Splitu, a jedan od najpoznatijih je venecijanski konzul Danijel Rodrigo koji je u Klisu pregovarao s Turcima o miru, a zaslužan je za gradnju splitske luke i lazareta (karantena robe). Drugi poznati Židov iz Splita je Vid Morpurgo, političar narodnjaka po kome nosi ime knjižara  već 150 godina. Također, malo je poznato da  piće Stock-brendi nosi ime po Židovu iz Splita.  Saznali smo da je posebnost židovstva  u tome što biti židov znači i vjeru i narod.

        Na kraju smo posjetili katedralu Sv. Duje. Visoka izvana, raskošna iznutra, kameni podovi i svodovi, ogromna vrata s prikazima Isusova života, rad Andrije Buvine…

Posebno me razveselio muzej u Katedrali. Velike svete slike, stare knjige, kosti svetaca, ukrasi i moći od srebra i zlata, kaleži…

Bilo nam je jako lijepo i mnogo sam naučio o drugim vjerskim zajednicama svoga zavičaja.

                                                                                  Ivan Bradarić, V.a