Dani sjećanja na Vukovar i Škabrnju 2015.

Sedmu godinu zaredom u OŠ Jesenice obilježava se spomen na domovinski rat , spomen na Vukovar , a od prije dvije godine i na Škabrnju.

Plakat smo ove godine povjerili  Josipu Sebelediju branitelju i Vukovarcu. Odbor za pripremu imao je dva radna sastanka sa pripadnicima HVIDR-e i veterana, predstavnikom općine. Drugi sastanak bio je sa gošćom i animatoricom programa gospođom Mladenkom Gruicom. Uz program koji se odvijao cijeli tjedan svakako je važno izdvojiti „Svjedočanstvo riječi“ kada smo u školi ugostili već spomenutu gospođu Mladenku Gruicu iz KUU SV. Kliment- Sitno Gornje, Sandu Vuknić majku našeg učenika Mateja, tenkistkinju dvaput ranjenu, pripadnicu IV splitske gardijske brigade te njene suborce zapovjednika bojne Marka Vukasovića,Dragana Maretića te Miljenka Modrića.

Učenik srednje glazbene škole Silvio bio je glazbena pratnja za recital koji je naša gošća Mladenka izdvojila iz zbirke pjesama Željke Mitrović- Jurić djevojčice u plavom kaputiću pod nazivom:“Moja rijeka suza“. Iz pjesme “ Pismo Aci“, vukovarskom branitelju  u kojem je ova tad šestogodišnja djevojčica zrcalila sliku oca , izdvajamo:

„Dragi Aco, danas je 11 godina kako te nema. 

 Oni zli okrutni ljudi ugasili su tvoj mladi život. 

 Da, Aco, prošlo je toliko vremena... 

 Tvoj mladenački osmijeh još uvijek spava u mom srcu. 

 Ljudi kažu: bila si mala, ne možeš se sjećati ničega. 

 Neka oni samo tako misle. Samo ja znam što mi je u srcu i duši...  „

Kroz satove likovnog odgoja, vjeronauka i hrvatskog jezika nastajali su kao i svake godine silni uraci silnih emocija.

Govor o Vukovaru nije izostao  sa satova povijesti kao i sa sata razredne zajednice. Ipak III k razred bio je jedinstven na temu „Djevojčica u plavom Kaputiću“, oni su svi  pisali motivirani o Željki i pokušali je predočit pastelama i ugljenom.Izdvajamo dva najuspješnija rada : likovni rad Katarine Vuković III k, učiteljica Diana Krvavac

Ovu sliku naše Katarine imamo namjeru pokloniti Željki u izravnom susretu 16. prosinca ove godine.

Jako se radujemo tome.Literalni rad nagrađen također kao i svi najuspješniji, knjigom „Moja rijeka suza“

u III K bio je rad Anđele Tomić

Da sam ja djevojčica u plavom kaputu

Da sam ja Željka Jurić i da moram napustiti svoj dom, bila bih vrlo tužna i uplakana. 

Ne bih više imala prijatelje, školu ni igračke.

Kako li je to šetati u koloni i gledati kako se moj dom raspada? Kako li je prvi put doći u neko mjesto gdje me smatraju izbjeglicom?! Kako je biti bez starih prijatelja i sigurnosti?

Sve to moram proživljavati, a tek mi je šest godina.

U paraleli šestih razreda nagrađeni rad bio je Viktorije Gašpar VI b

Svijeća na stolu u obitelji branitelja

Na stolu svijeća,

Posvećena, zapaljena.

Gori za duše ratnika,

gori za duše patnika.

U sobi molitva,

tiha, iskrena.

Drvena krunica u rukama,

na zidu Krist u mukama.

Obitelj branitelja,

roditelji i djeca,

sjećaju se i mole

za junake, za domovinu koju voli. 

U paraleli sedmih razreda nagrađen je rad Marije Banović i Josipe Milavić „Palim svijeću“

Palim svijeću

Palim svijeću za vas

za sve poginule branitelje.

Palim svijeću i sjećam se

svake skrivene suze svoga oca

kada bih ga pitala za Vukovar.

Sjećam se svoje majke i šutnje

koja bi nastala kada bih

izustila to pitanje.

Znam da hrvatskom gradu heroju

nije bilo lako, da je hrabrim

Vukovarcima svako sjećanje na to

zauvijek urezano u pamćenje.

Znam, kada pale svijeću

za poginule branitelj,

osjećaju bol i veliku tugu.

Palim svijeću i pokušavam shvatiti

kako je bilo svakoj ženi u to doba.

Svaki sat bio je strah i trepet.

Svaka minuta bila je tuga.

Osjećaj nezaštićenosti prirode

lijepog Vukovara ostala je

rana na duši koja

nikada ne može zacijeliti.

Palim svijeću za svu

prestrašenu djecu

te strašne '91. godine.

Zvuk tenka, puške i granate

nikada neće zaboraviti.

Djetinjstvo koje su zaslužili,

nažalost, nikada nisu dobili.

Palim svijeću za sve izbjeglice.

Shvaćam kolika je tuga

bila napustiti lijep grad

zbog sigurnosti svoje obitelji.

Palim svijeću za veličanstvenu

rijeku Dunav koja je tada

 bila rijeka krvi.

Dunav je danas jedan dio

Vukovara koji u svom toku

nosi žalosnu, ali ohrabrujuću

pjesmu ponosnih Hrvata

iz sunčane Dalmacije.

Oni su hrabro koračali u rat i pomogli

nezaštićenim Vukovarcima.

Palim svijeću...

Ona gori i nikada se neće ugasiti

jer sve dok je Hrvata,

Vukovar je zaštićen od bilo kojeg rata.

Palim svijeću za ponosni VUKOVAR.      

Učenici osmog b bili su učitelji učenicima petog b u pletenju rukavica mira koje su petaši nosili kroz tjedan. Mimohod je ove godine organiziran  i zapaljene su svijeće pored spomenika braniteljima uz pomoć izviđača  na Trgu sv. Josipa.(video župa Dugi Rat) Uz pročitane najbolje radove, otpjevanu pjesmu svećenik don Božo Čubelić dao je odrješenje dušama poginulih branitelja. Toliko radova učenika svih uzrasta naše škole dirnulo je srca mnogima koji su je posjetili.

Rad učenice Klare Brničević također je čitan među najuspješnijim.

 BOLE ME KAO ŽIVE RANE PATNJE MOGA NARODA

                              Bilo je dana kad su sela gorjela,

                              bilo je dana kad su srca pucala,

                               bilo je dana kad su se životi gubili,

                                                a u očima suza,

                                                a u očima tuga,

                                                na tijelima bol.

                                  Kad su se heroji i generali vratili,

                                Hrvati su im suzom sreće uzvratili.

                            Za domovinu našu ti borci srce i život su dali

i nikad ih nećemo zaboraviti,

svatko će im svijeću u spomen zapaliti.

                                            Naučila sam:

da život je borba koju prihvatiti treba,

da mir je sreća koju zaslužiti treba,

da domovina je ljubav koju braniti treba,

                            sve to su znali i ljudi koji su se borili za Vukovar.

                                Na kraju, Bože, samo te jedno molim:

              „Čuvaj moju Hrvatsku jer je najviše VOLIM!“

Nagrađeni rad odabran iz skupine osmih razreda:

Hrabri ljudi

Zasigurno ste primijetili ili, pak, primjećujete da ljudima više nije stalo. Da su već odustali od potrage za pravdom ili bar malim tračkom svjetlosti. Potonuli su. Više ne gledaju svijet istim očima jer im suze magle sliku ili ga uopće ne gledaju. Nemaju snage.

Kada dođete u ovaj, nama svima poznati grad, na ljudskim licima prepoznat ćete žalost i neke druge vrste sjete.  Vidjet ćete da u tom gradu ljudi više ne izlaze niti sniju snove, bilo kakve... Želite znati zašto? Jer su ljudi krvnici. Dok budete šetali ulicom toga grada, bacite pogled na govor tijela tih ljudi, pročitajte njihov život u suznim očima pa recite. Oni su umorni. Umorni, ali od vlastitog življenja, žalosnih kolotečina,umorni od mirisa života i vjerojatno, od samih sebe. Zašto? Što ih je umorilo? Što je to tako snažo i pokolebljivo da može ubiti tako hrabar ideal ili razliti sjenu? Što je to? To je rat. Najodvratniji pogled na svijet i najgora sudbina koja vas mže dopasti. A, ako vas dopadne, onda ste poraženi. Pred samim sobom. Ali, u vama ima još dobrote. Vi ste i dalje najbogatiji ljudi jer ste opstali unatoč tomu.

Tako je i njima, onim ljudima iz najdivnijeg grada na svijetu. Tako, umorni i beznadni, oni su najtopliji. Oni su ljudi koji će vam oprostiti nakon svega, pruženih ruku u znak pomirenja i dobaciti osmijeh kada izađu vani i sretnu vas. A znate zašto? Jer su to hrabri ljudi. A znate u kojem gradu? Vukovaru.

Tonia Žilić, VIII.

Iduće godine 25-ta je godišnjica. Nadamo se uspješnoj suradnji sa svim sudionicima kao i do sada.