Rene Medvešek glumac i redatelj, stalni je  član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Redateljskim radom bavi se od 1993. godine: Zimska bajka (Mig oka), Mrvek i Crvek (Mig oka),  Hamper, Č.P.G.A., Brat Magarac, Naš grad (ZKM)…i mogli bi tako nabrajati što novih, a što starih projekata. No vrlo važno, osobito u ovim danima kada se s pietetom prisjećamo Vukovara, Škabrnje, nastojao je kroz svoj rad pronijeti istinu o domovinskom ratu.

Od 2003. predaje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Perfektno memorirani Sinišini tekstovi, izgovoreni s lakoćom nonšalantnog, a opet dramatičnog doživljaja. Koja je tajna kad usred pakla rata jedan bolom ranjeni pjesnik, zaljubljen u svoj grad, tone poput vjernog kapetana zajedno sa svojim brodom. Možda baš i nismo bili idealno mjesto za susret s pjesnikom i tekstom: atrij visokog stropa , izduženog oblika, ali smo sigurni da je to sve mijenjalo nas nazočne, a mijenja nas i nakon odlaska naših gostiju.

Čedo Antolić pjesnik, kompozitor, pjevač, izvođač duhovne glazbe, ali i jedan od ponajboljih muških blues i jazz vokala u Hrvatskoj. Do sada mu je objavljeno pet nosača zvuka, kaseta duhovnih pjesama i jazz album. Autor je „Porinom“ nagrađenih albuma popularnih duhovnih pjesama Željke Marinović „Želim Ti dati najbolje“ 2001. godine i „Svjetionik“ 2009. godine. Bili bi to podaci koje možete naći i na biltenskoj knjižici, ali na njoj ne piše što smo mi uistinu doživjeli  dolaskom Čede Antolića. Gospođa Ivana Market  koju smo kontaktirali jasno nam je dala do znanja da gospodin Čedo ima neke zdravstvene poteškoće s tjelesnim zdravljem. Ali ortopedska pomagala njemu su bila nepotrebna u glazbenom ili pak međuljudskom izričaju, dapače pored takvog Božjeg stvora osjetismo se mnogi kao da kaskamo s bezbroj drugih pomagala daleko iza njega. Snagu, jednostavnost koju je iznjedrio Gospodin preko njegove Potočnice-zemaljske Čedine majke primismo i mi.

Ovo veče nastalo je u suradnji naše školske zadruge i 114.brigade, ali i UHDDR-a Dugi Rat. Bila je to večer druženja i s našim dragim braniteljima.

Podijeljene nagrade učenicima za  najbolje literalne i likovne uratke,  kratko obraćanje zapovjednika iz 3. Omiške bojne i nastavak neformalnog druženja u učioni vjeronauka ostavilo je zapise u čovjeku, dogodovština, šala pa čak i pjesme s porukom koja bi se svidjela svakom Hrvatu: Ne prodajite stare kuće…

Poklonjena knjiga s potpisima sudionika glazbeno-poetskog recitala, nastavak večeri kod domaćina koji su ih ugostili, Čedina pjesma koju je pjevao na pričesti prigodom dolaska pater Ante Gabrića u Zagreb i … poziv, za zahvalu kad se sve skoro sleglo nakon dva dana, veliko su bogatstvo.

No posljednjeg susreta nema. Mi vjerujemo da do onog beskrajnog i vječnog ima još zemaljskih. Tko nam može ukrasti takvu nadu. Hvala im, kako dragim braniteljima, tako i g-đi Ivani, Reneu i Čedi jer svi  su oni zajedno u duhu Čedinog Porinom nagrađenog albuma sigurno željeli „Dati samo najbolje.“

vjeroučiteljica D.M.