Na samom početku smo se pomolili dragom Bogu koji je zapravo pokretač svega. Molitvu smo posvetili svim pokojnim dušama, našim učiteljima i nama samima. Nakon toga je započeo poučni govor. Pripovijedanje su počeli pričom o načinu življenja u školi života. Naime, saznali smo da se oni svakog jutra ustaju jako rano kako bi se pripremili za klanjanje u 5:30 koje se održava u maloj kapelici na čijem je mjestu prije bila štala. Ostatak dana provedu u radu i molitvi. Samo rijetko imaju priliku pogledati neki film.
U svom govoru su istaknuli važnost riječi POVJERENJE. Rekli su nam kako ono ima veliku važnost u životu te kako je ono svima potrebno. Također, i mi smo njima pročitali svoja pisma podrške. Taj prvi dio predavanja se održao u predivnom vrtu, a ostatak u dvorani jer nas je vani hladnoća laganog povjetarca štipala za obraze. 

U drugom dijelu svjedočanstva su nam Filip i Perat ispričali svoj životni put i ulazak u taj crni svijet droge. Filip je naime iz bogate zagrebačke obitelji. Njegovi su roditelji bili liječnici te su čak imali svoju vlastitu kliniku. No, Filip je već od rođenja imao poteškoća. Ipak, u ranom je djetinjstvu dobivao sve što je htio pa je kasnije, u malo zrelijim godinama teško prihvaćao ne kao odgovor. I tako, malo po malo, upustio se u taj crni svijet droge koja ga je sve više uništavala. Nakon očeve smrti, polako je sve postajalo gore. Filip je počeo obitelj uvlačiti u mnoge probleme i dugove. Sve to promatrajući, njegova je teta predložila njegovoj majci da ga pošalje u školu života. I eto, on je tu već dvije i po godine te se sada osjeća mnogo bolje. Nakon što je to sve podijelio s nama, prepustio riječ Peratu. Perat je naime iz Kosova te je ovdje godinu dana. Drogu je na nagovor prijatelja probao sa 16 godina. U početku je uzimao lake droge, ali kasnije je postao ovisan i o onim teškim. Svakoga se jutra budio s mislima kako da si priušti još droge. U tome su mu ponekad pomagali tzv. lažni prijatelji. Naime, oni nisu bili ni P od pravih prijatelja, već su jedni drugima služili samo kao izvor novaca kojim bi kupili drogu. I tako je potrošio 11 godina mladosti, a sve se to ne bi dogodilo da  prvog dana nije kušao drogu te da je slušao glas u sebi koji mu je govorio kako je sve to krivo i loše. Također nam je rekao da nikada ne probamo drogu jer bi to bila jako velika pogreška. Kada je završio sa svojom životnom pričom svi smo krenuli u obilazak. Posjetili smo njihovu pekaru, radionicu, vrt te malu farmu. Tamo smo  također posjetili njihovu suvenirnicu koja je jako posebna jer cijene ne određuju oni već kupci, a svi su proizvodi ručno rađeni. Perat, Filip i njihovi prijatelji su nas isto tako lijepo počastili. I malo po malo, približio se kraj našeg boravka na Ugljanima te smo se vratili kući bogatiji za još jedno iskustvo.

IVANA MIKAS, 7.C