Dogovor je trajao kratko, tko će što donijeti. Netko med, netko brašno, sodu bikarbonu, margarin,šećer, cimet…Neki su i uranili prije početka nastave da bi tijesto za izradu medenjaka bilo gotovo na vrijeme. U svemu nam je pomogla naša asistentica Katarina. Razlog ovog zajedništva bila je  božićna humanitarna izložba za pomoć obiteljima u potrebi.Pitate se gdje smo pekli naše medenjake: u susjedstvu i u kućama najbližih nam učiteljica. Razni modeli i oblici prošli su prvu fazu.( zbog školskog zvona jedan dio dovršili su i učenici VIIc). Miris pečenih medenjaka uvukao se u školu. A tek ukrašavanje bjelanjkom i mrvicama čokolade slastičarsku kreativnost razvijala se preko naše mašte i marnih dječjih ručica. Iako nemamo školsku kuhinju naš smo projekt „Humanitarni medenjaci“ uspjeli provesti. I još nešto medenjaci su „planuli“.

Nina, Ante, Ivana V.,Ivana M, Roko… zaštićen stol, valjci mogu biti i tube od folija za domaćinstvo, a recept za novo tijesto nalazi se na  školskoj ploči

Kod podjele tijesta u sliku su nam se ušuljali i Lucija, Vice i razigrani Tomica

Pregaču i zadatak : započeti drugo tijesto, dobila je Rea okružena novim savjetnicima: Matom K., Matom B., gostom razreda Darkom te Lovrom koji upravo telefonski traži slastičarski  savjet 

Lovre, još savjet nije dobio, ali rad se nadgleda, a Roko dobavlja potrebno.

I Tonći se odlučuje u koju će skupinu, a iz kuta prati nas pogled… Ivana Pavla II

I prvi limovi se napuniše „blaga“. Podmetnimo papir za pečenje!

Anti se najviše dopao model u obliku srca

„Ruke mijem, brašno sijem…  pjevamo: baš sam pekar pravi.“

A iz kuta ovog puta budno oko Katarine.