Na što vas asocira riječ Pag? Na otok? Možda na janjetinu? Ili pak sir? Beskrajni kamenjar ispran morem i spržen solju. Mjesečev pejsaž? Točno, sve je to Pag. Ali, ja vam želim dočarati tradiciju koja se nastavlja iz generacije u generaciju, s koljena na koljeno, zahvaljujući čemu se očuvala sve do danas. Upoznajte pašku čipku!

Paška čipka počinje se izrađivati potkraj 15. st., za potrebe crkvenog liturgijskog ruha, u Samostanu sestara Benediktinki, koje su glavni pokretači čipkarstva i škole čipke na otoku Pagu. Čipka se u to vrijeme nazivala „bijelim zlatom“.

S vremenom čipka je postala samostalan dekorativan predmet, pa je služila kao ukras na namještajima, ili je bila uokvirena na zidovima, ili je čak urezivana ili „ušivana“ u odjevne predmete za ukras na plahtama, jastucima ili zastorima. Kada bi netko umro, u grob bi mu se obavezno stavljala čipka.

Glas o njezinoj ljepoti pročuo se nadaleko, a 1880. god. prvi put je paška čipka službeno predstavljena na jednoj izložbi. Nakon toga je čest gost na brojnim izložbama diljem svijeta, u New Yorku, Budimpešti, Londonu, Beču, Milanu, Pragu, Beogradu te na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937.g. gdje je dobila zlatnu plaketu kao iznimno vrijedan ručni rad.

Posebnost paške čipke je i to da prije nisu postojale šablone ili nacrti za izradu, već se način izrade te uzorak prenosio s naraštaja na naraštaj, usmenom predajom i praktičnim radom...

Danas paška čipka svijetom putuje i na poštanskim markicama, a daleko najveće priznanje paškoj čipki dodijelio je Unesco 2009. god. uvrstivši je na listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

U gradu Pagu nalazi se i Kip čipkarice koji je napravio Tomislav Kršnjavi, akademski kipar, a postavio 2010. god. grad Pag u povodu „Godine čipke“.

Intervju:   

   Čipkom su žene prehranjivale obitelj

Potrebno vam je samo nekoliko minuta obilaska grada i ubrzo ćete naići na ljubaznu baku Maru koja će vam odgovoriti na sva vaša pitanja. Samo je trebate lijepo zamoliti, naravno. Baka Mara ima 85 godina, a čipku izrađuje od svoje 20.-te.                   

- Bako Mare, kako se izrađuje paška čipka?

A najprije  se karton stavi na jastuk i onda se iglicom pomalo radi. Iglicom i tankim koncem- to je sve što treba za izradu. Najljepši motivi ukrasa čipke su četverolist, listacić, zvijezda (ili ružica), križ sv.Andrije, dvostruka mendulica, kolumbarić, roćelic…

Glavni bod je bod zvan „obamenta“ i zračni bod kojeg još zovu i „badano“.

-Koliko dana je potrebno za izradu jednog komada  čipke?

Veće komade radim  8, a  manje komade čipke 4 do 5 dana.

-Za koje ste sve svrhe koristili čipku?

 Čipku sam nekad radila iz potrebe.  Koristila sam je za prodaju i za poklon. A i za „kumpravende“.

-Što je to kumpravende?                                                                                                            

A to ti je kupi - prodaj sistem. Žene su čipku prodavale (zapravo zamjenjivale)  za hranu, te tako prehranjivale obitelj.

-Rekli ste da svaka čipka ima svoju priču. Možete li mi to objasniti?

Pa, ja nikada nisam napravila dvije iste čipke. Nikada u svom životu, a radim je evo, već 65 godina. Svaka je na neki način posebna. U neke su utkane moje tuge, a u neke moje radosti.

 Zato ti, sine moj, svaka od njih priča svoju priču.

- Kakva je razlika između paške čipke i drugih čipki?                                                           

Paška čipka je kao mozaik, dijelovi su iste boje i veličine, samo postavljeni na različita mjesta. I ono najvažnije, paška čipka na kraju ima zupcić. Svaka roćela završi sa zupcićem.

Nigdje to nećeš naći, samo na paškoj čipki.

 - O paškoj čipki ima puno legendi. Znate li vi neku?                                                            

Uvijek se na Pagu pričalo kako je jedna španjolska kraljica, nosila na odjeći pašku čipku koju je dobivala od paškog kneza. Carica Marija Tereza na bečkom dvoru držala je pašku čipkaricu koja je šivala čipku za sve potrebe dvora.

- Bako Mare, je li vam ikada dosadilo plesti?

Mene je čipka prehranila. I moju djecu, isto tako. A slušaj … Šta se mora, nije teško! Ali zato danas uživam dok je izrađujem!

Ostavili smo Pag i njegove čipkarice u smiraj dana, a ja sam odlučila, baš kao čipkarice nekad, svoje znanje podijeliti s vama. Nadam se da vam se ova reportaža svidjela i da ćete se sjetiti bake Mare kad vas put dovede u Pag. Tada, svakako posjetite baku Maru, naći ćete je u jednoj od uličica kako nježno i strpljivo slaže svoje čipke...baš kako i ja uspomene.

                                                                                         Leonarda Pavić, 6.c