Bila nam je potrebna edukacija, a edukatori daleko u Kninu, najbliža je izgledala Cista Velika. No ipak našao se i bliži prostor- prostor vanjske jedinice Centra “Juraj Bonaći“ Ravnateljica Centra dala je odobrenje, a gospođa Dobrila Budimir, inženjer tekstila sa gotovo 35 godina staža s pravom nosi to svoje Bogom dano ime. Donijeli smo vunu, naš mali tkalački stan gotovo kao igračka,  a i košaricu naših zadrugarskih proizvoda.

Skupina djece-štićenika, neki vani u sportu, neki u keramičkoj radionici, drugi u crtanju, a najudaljenija  bila je upravo naša radionica sa velikim tkalačkim stanom i nekoliko manjih. Entuzijasti, nesvjesni zahtjeva pripreme tkanja: Vlatka, Ante, vjeroučiteljice i voditeljice sekcija naše školske zadruge Žarka i Darija zatekli smo grupu vrijednih ljudi različite dobi sa različitostima njihove datosti, ali sve u miru  i redu i možemo reći radu.

Rukovali smo se i krenuli slušati priču uz njeno demonstriranje. „Snovanje“ netko bi rekao, je  kada snivaš, ali ne, to je najzahtjevniji dio pripreme za tkanje.

Priča o tkanju, započinje na – snovalu.

Snovalo je drvena ploha sa isturenim drvenim ručkama na koje se namotavaju niti osnove. Za osnovu, savjet je, koristiti pamuk. ((može biti i vuna, ali u radu usred trenja kod vune može doći i do pucanja)

 Kod snovanja vezujemo sam početak niti za prvu ručku, a onda se ističe važnost dobivanja dviju osmica na prvim   drvenim držalima osnove

.

 Nakon „važnog“ početka niti osnove prebacujemo preko drvenih držača na snovalu naizmjenično lijevo i desno, lagano kako ruka “pada“.

Od kraja idemo opet ka početku te broj niti osnove određuje širinu predmeta koji će se tkati. Taj proces se naziva dužina snivanja.

Ne smije se pogriješiti kod snivanja, dakle nit koja je je u prethodnom smjeru snovanja bila ispod preko nje ide nit snovanja iznad. Marko Goreta jedan od štićenika odmah je uočio Antinu grešku i brže bolje je ispravio.

Ako se u pripremi pogriješi sav se materijal (kad se greška ne bi uočila) mora baciti.

Slijedi vezivanje vezica tj. Pomoć prije skidanja niti osnove sa snovala. Nitima neke druge vune ili pamuka vezujemo niti osnove (za početnike na više mjesta, poželjno je vezati).

Koristi  se uvijek mornarski čvor.

Time je prva faza (SNIVANJE OSNOVE NA SNOVALICI) privedena kraju još preostaje da vezivanjem čvorova  niti osnove preko svoje  ruke podignemo osnovu sa snovala.

 Podizanje osnove sa snovalice vezivanjem čvorova

Kod skidanja vezica sa osnove netko mora biti tu da pridržava kako bi pravilno razvukli osmice držačima na osnovi.

(Preporuka još jednom je kod učvršćivanja, ne koristiti obične čvorove za niti nego mornarske koji se ne mogu lako odriješiti.)

Podignuta osnova sa snovala spremna za za namatanje na osnovin valjak na tkalačkom stanu

Slijedi druga faza tj. NAMATANJE OSNOVE NA OSNOVIN VALJAK  na tkalačkom stanu.

Držači uvučeni u“ osmice“ na osnovi

Razmiču se niti osnove u krajeve, provlačimo snop niti kroz sredinu , kačimo za držače koji imaju male otvore (rupice) na krajevima. Naučili smo da se držači ponekad mnogi i slomiti, tada vrijedi „sam svoj majstor“.

Tu smo se upoznali sa riječju: ničanice. Ničanice su nalik kukicama za kukičanje i služe za raspodjelu niti osnove na listove tkalačkog stana.(listova može biti od 2-10). Što je više listova to govori o složenijem tkanju.

Upoznali smo i što je to češalj kao dio tkalačkog stana te da što želimo da rezultat tkanja bude veće finoće potrebno je što uže provlačenje kroz „zubce“češlja.(sam češalj može biti gušćih i rjeđih razmaka)

Za prvu edukaciju mislimo da smo dosta naučili, vjerujemo da nam nije posljednja na putu prema našem proizvodu, a to bi trebala biti minijaturna pregača kao dio tradicionalne nošnje ovog dijela Poljica tj. konkretno sada jeseničke nošnje.

Ante i Vlatka sa štićenicima Centra(posebno, je Jere iskazao želju slikati se s nama, gostima)

Češalj na tkalačkom stanu i tkalači stan, srednjih dimenzija  koji bi na dobro došao našij  školskoj zadruzi

                                                                                                               Vjeroučiteljice i voditeljice, te Vlatka i Ante