Najprije smo imali jedno kumče, onda dvoje, a najviše četvoro, jedne godine čak ako nas sjećanje ne vara petoro. Kako?

Prikupljali smo papir te protuvrijednost usmjeravali na školovanje u nerazvijenim zemljama. Tona papira bila je na tržištu 250 kuna. Bilo je potrebno prikupiti dosta i podosta tona da bi se moglo školovat najprije jedno, onda dvoje, naposljetku troje. Srećom od prije nekoliko godina cijena sirovine porasla je i mi smo zadržali troje kumčadi. No u isto vrijeme senzibilizirani su i neki od razrednika koji uz privolu roditelja uz odricanje 5kn mjesečno uspijevali  školovat, još po neko dijete. Takva praksa zaživjela je u prvom odijeljenju petaša( Vd )kojem sam bila razrednica u 2009/2010. naše kumče se zvalo Lisandro. Generacije su se mijenjale, no kao razrednica sam i idućoj generaciji i roditelja i djece pričala o Lisandru i oni su školovanje gotovo jedva dočekali. Možda, znajući, da je to dobar primjer i za njihovu djecu. Bila je tu među ostalima i Emili i još mnoga druga imena, među kojima pamtim dječaka koji je netragom nestao. Zamijenilo ga je drugo kumče.

Lisandro Peres Tocte, nisam znala da ću to ime nosit cijeli vijek, niti koliko me dirnula Lisandrova fotografija- punoljetnog stasalog mladića. Potražila sam fotografiju koju su nam iz Zdenca davno poslali. Pogled na jednu : Lisandro nekad kao dječarac gdje za Božić šalje čestitku uz svoje ime OŠ Jesenice i Lisandro danas. Ponos vas obuzme kao kad ste podigli vlastito dijete na pravi put. Čovjek tek tada postane svjestan veličine Božjeg djela kojeg smo dopustili  Bogu izvesti preko nas.

Nema riječi, samo zahvalnost. Možda i veća od Lisandrove, a kako ne bi bila kad je u njegovo odrastanje uključeno toliko učenika , toliko dobra njihova i njihovih roditelja. Hvala Lisandro što si nam dao priliku da se Bog i preko nas proslavi, hvala svim osnovcima OŠ Jesenice koji su u tom sudjelovali, naravno i djelatnicima koji su se uključili. Ponekad je i školska zadruga bila kartica za popunjavanje iznosa školarine našoj kumčadi. Hvala svi zadrugarima i roditeljima koji su u radu zadruge pomagali. No, iako sretni zbog svih kumstava, ova godina donijela je promjenu. Morali smo smanjiti broj djece, ostalo ih je dvoje: jedno preko razreda VB i jedno putem prikupljanja starog papira. Razlog je pad cijena sirovina, ali i izgubljeni prostor za prikupljanje poradi strategije škole, a i otvaranja cjelodnevnog boravka. Svjesni da osobito nakon ove epidemološke situacije glad u svijetu raste želimo obećati da ćemo pokušati učiniti sve da broj školovane kumčadi poraste makar još za jedno.  I za kraj želimo Udruzi Zdenac da i dalje bude most misonarstva među narodima, most kojim šetati znači Krista sretati u potrebitom, u malenom. Nakon tog susreta nitko nije isti pa ni mi.

Vjeroučiteljica Darija Mladin

Razredi koji su sudjelovali u njegovom školovanju: