​U školskoj knjižnici nam je naš knjižničar Ivan pričao o knjižničnoj građi koja se nalazi u našoj knjižnici. Doznali smo da u knjižnici ima oko 4500 knjiga što nas je ugodno iznenadilo. Predavanje nam je bilo zanimljivo i imali smo puno pitanja za našeg knjižničara na koja je on strpljivo odgovarao.  S našim knjižničarom smo se dogovorili da ćemo uskoro organizirati radionicu i baš joj se radujemo.

Doznali smo da su enciklopedije zanimljive i stručne knjige u kojima možemo doznati mnogo podataka o svijetu koji nas okružuje. Služeći se sadržajem/kazalom i abecednim redom, najbrže ćemo pronaći tražene podatke. Nakon predavanja smo posudili dvije enciklopedije o biljkama i životinjama te smo u razredu igrali igru "Pronađi me". Igru smo igrali  tako što je jedan učenik odabrao tekst u enciklopediji, a zatim bi drugi učenik pomoću sadržaja ili kazala pronašao na kojoj stranici se nalazi taj tekst. 

Glagoljica je prvo slavensko i prvo hrvatsko pismo. Autorom glagoljice smatra se sv. Konstantin Ćiril, grk iz Soluna koji je to pismo stvorio u drugoj polovici 9. st.

Svako glagoljično slovo ima ime, a prema imenima prvih dvaju slova (az i buki) niz glagoljičnih slova nazivamo glagoljičnom azbukom. Prvih devet slova glagoljičnog pisma čini važnu te i danas aktualnu poruku: Ja koji poznajem slova govorim da je vrlo dobro živjeti (na) Zemlji.

Najstariji poznati oblik glagoljice je obla glagoljica (kojom se pisalo do 12. st.). Nakon 12. st. glagoljica ostaje u uporabi samo u Hrvatskoj. Riječ je o uglatoj ili hrvatskoj glagoljici. Uglata je glagoljica i danas povremeno u uporabi, a jednim je od simbola hrvatskog identiteta.

Brojevi su se također bilježili glagoljicom. Svako je slovo imalo  i brojevnu vrijednost. Kako bi se čitatelja upozorilo na to da je riječ o broju, iznad slova dolazila je titla  (˜), a oko broja pisale su se točkice.

Napomena: tekst je preuzet iz knjižice autora: Mihaljević, Milan; Šimić, Ana; Mihaljević, Ana; Glagoljica za znatiželjne, Staroslavenski institut, Zagreb, 2021.  

Pisali smo naša imena na glagoljici.

​              

Upoznali smo se sa pojmom straničnika koji označava predmet koji je najčešće napravljen od papira, kože i tkanine. Straničnikom se označava mjesto u knjizi na kojem smo stali s čitanjem. 

Na likovnoj radionici smo origami tehnikom izradili straničnike za našu lektiru.

​Naglas smo čitali Hrvatske narodne bajke:

                        Žabica djevojka,   Mala vila,   Zlatna jabuka.

Nakon čitanja, ponovili smo što je bajka, iznijeli smo svoje dojmove o pročitanim bajkama te smo razgovarali zašto nam se pojedina bajka svidjela (ili pak, zašto nam se nije svidjela).  

Na jedan dan smo bili ilustratori i dizajnirali smo naslovnicu pročitanih bajki. 

​Čitali smo brojalice o životinjama uz sviranje na udaraljkama. Moramo priznati da nam je ova aktivnost bila najdraža, a i najbučnija i da je jedva čekamo ponoviti. 

​Tijekom nastave na daljinu imali smo čitalački izazov u kojem smo čitali obojana slova na način da smo čitali koje je boje riječ, a ne ono što piše. Nekima od nas je ovaj izazov bio lagan i zabavan, a nekima se ovaj izazov nije svidio. Kada smo se vratili u školu, ipak smo zaključili da smo se dobro zabavili čitajući obojana slova jer i onima od nas kojima je ispočetka bilo teško čitati obojana slova, zaključili smo, da s vježbom i trudom svaku prepreku možemo (zajedno) prijeći.

Mi ćemo nastaviti čitati knjige i svim srcem se radujemo novim svjetovima koje ćemo otkriti i svim novim likovima koje ćemo upoznati.