Osnovna škola "Jesenice"

„Mjesec hrvatske knjige“ tradicionalna je i najveća manifestacija  u Hrvatskoj, posvećena knjizi i knjižničarstvu. Od 15. listopada do 15. studenoga u mnogim hrvatskim knjižnicama održavaju se brojni programi – izložbe, susreti s piscima, predavanja, radionice, kojima je cilj približiti knjigu krajnjem korisniku.

Naše vrijedne učiteljice i učenici te knjižničar proveli su mnoge aktivnosti. Pogledajte i pročitajte te doživite djelić atmosfere...

„Čajanka s književnicom Ivanom Brlić Mažuranić“

Susret s Ivanom, našim hrvatskim Andersenom, bio je, kako i priliči, bajkovit.

Susret smo pripremili u atriju škole uz klavir gdje smo se uz čaj družili s Ivanom, šegrtom Hlapićem, Nevom Nevičicom i drugim junacima Ivaninih bajki. Ulogu Ivane Brlić Mažuranić sjajno je odigrala učenica 6. b razreda Iva Kadić koja se za ovu prigodu odjenula kao književnica s neizostavnim detaljem, šeširom. Iva se odlično snašla u Ivaninoj ulozi, predstavila se, a učenici su joj postavljali pitanja. Ivana je sa sobom povela i svima nam dragog šegrta Hlapića kojeg nam je predstavila učenica 3. b razreda Rita Ćurković. O bajci Ribar Palunko i njegova žena pričala nam je učenica 6. a razreda Leona Mimica, a pustolovinu Neve Nevičice  ispričala nam je učenica 6. a razreda Judita Bašić. Čajanku je vodila učiteljica Maja Ćurković.

    Kako je Ivana bila obožavateljica umjetnosti, na kraju nam je zasvirala na školskom klaviru, a onda je učenike počastila „selfijima“ pa su se učenici imali priliku fotografirati s njezinim šeširom.

Na ovaj način učenicima se kroz likovni, glazbeni i glumački izraz približila pisana riječ. 

                                                                        Maja Ćurković, prof. Hrvatskog jezika  

Intervju s prevoditeljicom Lanom Momirski

Prvotni dogovor knjižničara i prevoditeljice da posjeti našu školu nažalost zbog njenih obaveza nije se dogodio, pa smo s Lanom Momirski dogovorili online intervju preko video-poziva u školskoj knjižnici OŠ „Jesenice“.

Kako ste se odlučili za posao prevoditeljice?

Pa lagala bih kada bi rekla da sam imala neki plan, da sam baš u nekom trenutku rekla: „Ja ću biti prevoditeljica!“, makar mi se sada, kada pogledam unatrag, čini da je to bilo jasno. Uvijek sam voljela čitati i pisati, općenito sam voljela sve što ima veze s knjigama. Zapravo sam htjela raditi slikovnice, to mi je bio plan. Na kraju sam upisala filozofski fakultet i tamo sam upisala švedski jezik i povijest umjetnosti, a onda sam išla na prevoditeljski smjer. Na početku nisam bila dovoljno hrabra da se javim izdavačima i rečem im da mi daju nešto za prevesti. Prvu knjigu sam dobila sasvim slučajno. Kod prevođenja mi je Harry Potter bio jako važan.

Kako ste se odlučili za švedski jezik?

To je bilo sasvim slučajno, oduvijek sam voljela sjever i njihovu hladnu klimu, njihove duboke šume. Baš ove godine prevodim knjigu u kojoj se radi o ljutom sjevere Švedske. Što se tiče njihove književnosti, kada sam bila mala, voljela sam njihovu „Pipi Dugu Čarapu“ i „Razbojnički kći“. Kada sam upisala švedski 2008. godine, tada nije bio tako popularan jezik. Reakcija ljudi najčešće je bila: „ A što ćeš ti, dijete drago, raditi?“.

Koliko ste knjiga do sada preveli?

Nisam sigurna zato što one ne izlaze jedna za drugom. Recimo, jedna knjiga koju sam prevela prošle zime još nije izašla, a knjiga koju sam prevodila ovo ljeto, ona će sada izaći u tisak. Rekla bih da sam prevela deset do dvanaest knjiga.

Kako izgleda radni dan prevoditelja?

Svakako, ja radim od kuće. To može biti i dobro i loše, zato što moraš sam sebe natjerati na rad. Odvedem dijete u vrtić i idem raditi u kafić da nemam osjećaj samoće. Zatim do 12h prevodim, a onda ručam. Zatim od jedan do dva poslijepodne sam potpuno beskorisna. Onda popodne ponovno prevodim, a ponekad znam odužiti s poslom u noć.

Može li se dobro živjeti od prevođenja?

Drago mi je da to pitate. Ne, ne može se. Ne bih se mogla baviti prevođenjem da nemam muža koji ima stalni prihod. Nikad ne znam kad će mi platiti knjigu. Neki plate za tjedan dana, neki za mjesec, godinu, no sve u svemu, nije to neka svota novaca.

Jeste li zaposleni u ustanovi ili sami tražite klijente?

Imam svoj obrt i preko njega izdajem račune, a klijenti su mi izdavačke kuće. Surađuju s jedno sedam, osam njih. Oni mi ponude knjige. Nekada ja njima predložim knjigu i nekada se dogodi to divno čudo da pristanu.

Jesu li se zbog digitalizacije i besplatnih prevoditeljskih alata smanjile potrebe za prevođenjem?

U književnom prevođenju nisu. Vjerujemo da nas neće niti htjeti zamijeniti. (Smijeh.)

Što vas najviše raduje u poslu?

Stalno otkrivanje novih stvari, to mi je prekrasno. U svakom radnom danu imam nešto novo. Nađe se neka riječ koju ne znam na švedskom.

Što vam se u poslu ne sviđa, što biste željeli promijeniti?

Željela bih promijeniti to da bolje zarađujem, da se izdavači drže rokova plaćanja.

Koji su vam najdraži švedski autori?

Jako volim Michael Niemann-a, Tinu Harnesk i Selmu Lagerlof. Jako mi je drag i Zanyar Adami koji je napisao „Staklenog dječaka“, roman za mlade.

Koji su vam hrvatski prevoditelji uzor?

Dubravka Petrović mi je najdraža zbog Harrya Pottera, Zlatko Crnković mi je isto izvrstan, ali mislim da smo generacijski već toliko daleko da se ne mogu poistovjetiti s njima.

Što trenutačno prevodite?

Prevodim novu knjigu Michael Niemann-a. Jako zanimljivo djelo, istražuju se zločini, no bez ikakve upotrebe tehnologije.

Koju knjigu čitate?

Čitam sljedeću koju moram prevesti, zove se „Žena medvjed“, a privatno, čitam opet, po tisućiti put “Harry Potter i Red feniksa“.

Koju biste knjigu preporučili učenicima?

Neću opet spominjati Harry Pottera, preporučila bih vam knjigu koju sam čitala u sedmom razredu, „Outsideri“ i „Staklenog dječaka“. Čitajte što volite, nemote slušati samo starije.

Kako je došlo do pisanja slikovnica?

To sam oduvijek radila, sada će izaći treća slikovnica. Motivaciju mi daje sin Grga, koji ima tri godine.

Kakvo vam je bilo djetinjstvo?

Kada sam bila mala, živjela sam u Njemačkoj, tamo sam završila prvi razred. U drugom osnovne došla sam u Split i onda opet u sedmom razredu preselila u Zagreb. Zato su zapravo nastale slikovnice Jabukan i Palagruža, kao iscjeljivanje mojih selidbenih trauma.

Lanine slikovnice posudite u našoj školskoj knjižnici

            1.a razred posjetio je Narodnu knjižnicu Dugi Rat

U Mjesecu hrvatske knjige 1.a posjetio je Narodnu knjižnicu Dugi Rat. Upoznali su knjžničarku Katu koja im je pokazala što sve mogu otkriti u slikovnicama i knjigama. Pozvala ih je da se učlane u knjižnicu i da borave u njoj što više. Djeca su imala puno pitanja. Neke je je odgovore dala knjižničarka, a na mnoga pitanja odgovore će pronaći upravo među šarenim koricama brojnih knjiga.

Nadamo se da će ovaj susret biti poticaj učenicima da svoju znatiželju, radoznalost i želju za istraživanjem zadovolje upravo na ovom mjestu. Djeca su obećala da će opet doći u posjet knjižnici kad nauče čitati sva slova.