Osnovna škola "Jesenice"

Bilo nas je 13 odraslih ( 5 roditelja, 3 vjeroučiteljice, 3 volonterke i 2 djelatnice Zdenca ) i 29 djece. Dan je bio sunčan iako u jutro malo prohladan, ali svi smo se u 8 i 45 okupili radosni što smo u prirodi i što se možemo družiti. U 9 sati došao je voditelj svetišta, predstavio nam svetište i krenuo s nama u razgledanje. Naime, iz ovog malog mjesta Poljičke kneževine, u blizini grada Omiša, potječe obitelj hrvatskog sveca sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Djeci smo ukratko predstavili povijest našeg sveca, a Kristina je zamolila njegov zagovor, da nas pomaže u ljubavi prema ljudima - da ova solidarnost bude konkretna. Uputili smo se Poučnom stazom sa zastavom Zdenca na čelu. Na prvoj postaji govorili smo o povijesti Poljičke republike: kratke ali razumljive činjenice, da djeca ipak nešto zapamte, a da im ne bude dugo. Blaža je bila neiscrpan izvor detalja iz svoga kraja.

Na drugoj postaji izmolili smo Zlatnu krunicu. Predvodili su je vjeroučenici. Na trećoj postaji vjeroučiteljice su dobile zadatak da pročitaju naizmjenice par crtica iz života sveca.

Iako je uspon za većinu bio naporan, svi smo bili zadivljeni gledajući ispod sebe kanjon koji je Cetina sebi načinila. Krenuli smo natrag, nakon male stanke i slikanja. Odgovorni fotograf cijelog izleta bila je naša Kristina. Vrativši se u svetište, guštali smo na travi i na suncu. A i bilo je vrijeme da se nešto i prigrize. Igrali smo se, šetali po prirodi i razgovarali. Oko 14 sati krenuli smo svojim kućama, zadovoljni što nas je Gospodin doveo na ovo mjesto da bi nam ponovno pokazao divote koje je pripravio za nas. Jer to ova priroda uistinu i svjedoči. A s njom i naš svetac kojega smo danas malo bolje upoznali.

S.M.

Naučili smo mnoge stvari o Leopoldu Mandiću. Krenuli smo na planinu. Na planinu smo se penjali i spuštali oko tri sata. S planine se prostirao prekrasan pogled na kanjon rijeke Cetine. Kad smo se spustili s planine, otišli smo na veliku livadu. Na njoj smo se igrali i jeli. Rastanak je bio tužan. Pozdravili smo se sa svima i krenuli kući. Svima nam se svidio Zakučac i prelijepi izlet. Voljeli bismo doći ponovno.

Dea Prnjak 5c, OŠ Kman- Kocunar

Subota, jutro, malo prohladno. Skupili smo se u Zakučcu, mi učenici iz četiri škole, koji smo uključeni u radionice Odgoja u solidarnosti: OŠ Vjekoslav Parać - Vranjic, OŠ Kman, OŠ Knez Mislav-K. Sućurac i OŠ Jesenice, s roditeljima, braćom, sestrama i rođacima. Neno Bajama, čuvar svetišta, zaželio nam je dobrodošlicu. Djed sv. Leopolda Bogdana Mandića živio je u Zakučcu i tu mu se rodio otac. Poslije mu je otac kao carinik odselio u Herceg Novi i osnovao obitelj. Leopold je bio dvanaesto dijete u obitelji. Trebao nam je jedan sat za penjanje. Kad smo se popeli, izmolili smo Zlatnu krunicu. Vratili smo se dolje, pojeli što smo imali i mi djeca smo se počeli igrati. U jednom trenutku balun je upao u rijeku, a hrabri Srećko ga je izvadio iz rijeke. Kad smo se dobro izmorili, krenuli smo kućama.

Petar Kružičević 6b, OŠ Jesenice