Osnovna škola "Jesenice"

Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije, u povodu Godine očinstva i ususret Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati u rujnu 2018. u Solinu, organizirao je natječaj literarnih i likovnih radova učenika osnovnih i srednjih škola na temu „Na ramenima moga tate“. Dva prosudbena povjerenstva napravila su izbor najboljih radova koji su objavljeni u istoimenom zborniku. Svečana promocija zbornika bila je u srijedu, 25. listopada u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, gdje se okupilo preko šest stotina sudionika – učenika, roditelja, vjeroučitelja, nastavnika i ravnatelja škola. Zbornik su predstavili: mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, mr. don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda i dr. sc. Dubravka Kuščević, profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Promociji su nazočili i predstavnici grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije: g. Slavko Žaja, savjetnik za obrazovanje i znanost i g. Ante Radovčić, pomoćnik pročelnika za prosvjetu.

U Zborniku je objavljeno 260 literarnih i 64 likovna rada iz različitih osnovnih i srednjih škola Splitsko-makarske nadbiskupije, Dubrovačke biskupije i iz Hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj. Priređivačice Zbornika Marina Šimić i Mirjana Vučica sve su literarne radove uvrštene u zbornik okrupnile i sadržajno posložile u deset tematskih cjelina na ukupno 176 stranica. „Sam naziv zbornika ‘Na ramenima moga tate’ ističe važnu ulogu oca u odrastanju djeteta. Na ramenima otac čvrsto, s obje ruke, drži svoje dijete za noge i time upravlja njegove korake. Čvrstim držanjem otac je predstavnik odgovornosti braka i obitelji za ispravno odgajanje novog života. Iako je dijete na ramenima svoga tate, njegov pogled počiva na majci i govori nam da očeva i majčina figura nisu uzajamno zamjenjive“, naglasio je mr. Periš. Govoreći o učeničkim literarnim radovima istaknuo je figuru oca kao propovjednika vjere svojoj djeci, svjedoka Evanđelja po kvaliteti života koju stvara u svojoj ‘kućnoj Crkvi’. Otac priprema obiteljsko ozračje u kojem dijete može otvoriti svoju dušu životu. Očevi su: blagi, mudri, vrijedni, strpljivi, spremni na žrtvu… Ipak brojni učenički radovi nastali su pod krovovima ranjenog očinstva, u osamljenim i hladnim domovima. „Teme ‘Nedostaješ mi tata’ i ‘Pismo tati’ sadrže pozive djece koja žele ‘biti tu’ za svoje očeve“, kazao je mr. Periš te je zahvalio „svim učenicima i njihovim mentorima koji su na ovaj način povratili svijetu zaboravljenu autentičnu sliku oca koju imamo u tihom čovjeku iz Nazareta, čuvaru Božjih tajna – sv. Josipu. Sveti Josip je uzor za sve prave očeve. Neka bude uzor i vama vjeroučiteljima, učiteljima, ravnateljima, svećenicima, redovnicima – i svima vama koji ulažete svoje vrijeme i trud, dajete savjete, pomažete, opominjete i istinski se trudite oko odgoja djece i mladih, kako bi sva djeca mogla reći: ‘Na ramenima učitelja moga, upoznao sam vjeru, ljubav i Boga’.“

Govoreći o likovnim radovima u Zborniku dr. Dubravka Kuščević je naglasila da je za ovaj zbornik pristiglo manje radova (nego za prošlogodišnji „Djeca Oca milosrđa), ali i da su oni bolje kvalitete te su djeca koristila neke nove likovne tehnike poput računalne grafike i to već kod djece u 2. razredu osnovne škole. „Ako dječji likovni radovi predstavljaju informaciju o zbivanjima u djetetovoj glavi i duši, preko ovih likovnih radova možemo vidjeti da imamo zaista divnih očeva koji kvalitetno provode vrijeme sa svojom djecom što su nam djeca kvalitetno prikazala kroz likovni prikaz. Istinsko očinstvo podrazumijeva odgovornost i ljubav koji su zapravo lišeni sebičnosti. Oni su znak zrelosti očinstva i muškosti. Očevi koji svojoj djeci pokazuju ljubav, velikodušnost i strpljenje, ako pri tom ne traže ništa zauzvrat, slika su Božjeg očinstva“, istaknula je dr. Kuščević.

Nadbiskup mons. Marin Barišić izrazio je radost što je i ove godine Katehetski ured ponovno proveo natječaj i objavio Zbornik dječjih radova koji je ovoga puta duboko prodro u temu očinstva nazvavši ga „enciklopedijom o ocu i očinstvu“. Svoj je govor započeo svjedočanstvom iz djetinjstva kada je na ramenima svoga oca promatrao svijet odozgo. „Očeva ramena su za sva vremena, ona nas ne prestaju nositi kada dobijemo koji kilogram ili godinu više. Otac nas uvijek nosi svojom riječju i primjerom“, kazao je nadbiskup. Naglasio je da sociološke analize, koje je i Crkva na neki način prihvatila, a koje govore da se otac danas izgubio, da ga nema u društvu ni u obitelji, nisu posve objektivne jer najbolje analize i najzorniju sliku očeva daju njihova djeca. Djeca u ovom zborniku govore kako su očevi prisutni u obitelji, kako imaju vremena za svoju djecu i provode ga kvalitetno, kako im pomažu. Posvjedočio je, također, da su ga neki tekstovi potresli do suza, osobito oni koji progovaraju o izostanku oca, bilo radi posla, mora, smrti ali i rastava. Potaknuo je sve da pročitaju Zbornik, a osobito očeve koji će sebe moći vidjeti u novom svjetlu. Istaknuo je da bi bilo dobro ovaj zbornik prevesti i na druge jezike te zahvalio svima koji su sudjelovali u njegovom stvaranju. Najavio je da će sljedeća godina biti posvećena majci i majčinstvu, kao neposredna priprema za Treći nacionalni susret katoličkih obitelji u Solinu, te da će Katehetski ured uskoro pokrenuti novi natječaj „U zagrljaju moje mame“.

Potom je uslijedilo proglašenje najboljih literarnih i likovnih radova u tri kategorije: po tri najbolja rada u razrednoj nastavi, po tri rada u kategoriji od 5. do 8. razreda osnovne škole i po tri rada u kategoriji srednjih škola. Nagrađenim učenicima i njihovim voditeljima nadbiskup je uručio Zbornik i prigodne darove. Također svim učenicima i mentorima čiji su radovi objavljeni u Zborniku Katehetski ured poklonio je po jedan primjerak. Program promocije, koji je moderirala Helena Balajić, glazbeno su uveličali Vokalisti Salone a scenski Hrvatsko nadzemlje. Svečana promocija završila je razgledavanjem prigodne izložbe likovnih radova objavljenih u Zborniku.

 S lijeva na desno: Renata, Dea, Roko, Ana, Elvira, Petar, Fjodor, Marin, Ana, Mirka s vjeroučiteljicom

U tom zborniku mjesta su našli i radovi  naših učenika:

OŠ Jesenice, Dugi Rat

 (voditeljica: Darija Mladin)

• Fjodor Zamotajlov, 6. r.
• Marin Marasović, 6. r.
• Ana Ivanišević, 6. r.
• Petar Kružičević, 6. r.
• DeaMurat, 6. r.
• Marija Marušić, 7. r.
• Roko Mladin, 8. r.

Slijede radovi objavljeni u zborniku: 

Korijenje stabla je moj tata

Moj tata je dobar, vjeran i zabavan čovjek. Iako mnogo radi nikad se ne žali da je umoran.

Svaki dan veselo dođe kući i uvijek mi donese nešto da me razveseli. Tako je 14.2. 2015. doveo Didija. Prije nego večera pita moju sestru i mene kako nam je bilo u školi. šali se s nama, izljubi nas i pomiluje. Iako ga stalno zovem za neke gluposti, on mene voli. On je jako brižan. I kad imam problem s geografijom voli mi pomoći. Čak kad ga ne trebam on je tu. Često zove mamu da vidi kako smo. Moja mama i tata su jako povezani i u njihovu prisustvu moje sestre i ja sigurno i sretno odrastamo.

       Moja obitelj je stablo koje je duboko svojim korijenjima pričvršćeno  za zemlju. Korijenje stabla je moj tata. Korijenje učvršćuje stablo i hrani ga. Moja mama su grane koje prkose vjetru, čine krošnju i rađaju. Moje sestre i ja smo plodovi tog stabla, sav trud, sav ponos stabla.

 Bože, hvala ti na tati- čvrstom korijenju moje obitelji!

DeaMurat   VI a

Morao je ponovno učiti hodati

Moj otac svaki dan teško radi da bi nahranio svoju obitelj.

 Svako jutro rano ustaje i ide na posao.

 Nekad dođe kući na ručak, a nekad dođe tek kasno navečer.

On je često umoran i gladan kada dođe kući.

 Sve to ne bi bio tako veliki problem da on nije bolestan. Prije skoro pet godina ostao je invalid zbog teške bolesti. Morao je učiti hodati, bio je nepokretan. Sada hvala Bogu može ponovno hodati, ali sa jednom štakom. On se uvijek brine za mene i puno me voli, a i ja njega volim.

Marin Marasović VI a

Molitva za oca

Oče, daleko si u drugoj zemlji.

Tvoj sin želi da te Bog čuva i pomogne u svemu.

Želim da tvoj posao napreduje.

Vidim te rijetko, ali svejedno tata, znaj da te jako, jako volim.

Bože pomozi mom ocu gdje bio da bio.

                                   Fjodor Zamotajlov VI c

Sveti Josip je uzor očevima

Sveti Josip može biti uzor svakome, svi mi možemo ići kroz život kao sv. Josip, a posebno očevi. On je primjer idealnog oca, koji vjeruje u Boga, sluša ga i slijedi, koji uzdržava svoju obitelj, vjeruje svojoj supruzi i odgaja djecu. Pokazivao je svoju dobrotu prema Isusu svaki dan, a nije bio njegov biološki sin. Tome se možemo diviti. Sv. Josip ga je prihvatio, privezao za svoje srce i nije ga puštao. Brinuo se o njemu i poklonio mu cijelog sebe. Svojim postupcima je pokazao očevima da trebaju biti puni razumijevanja, ljubavi, brige, dobrote i ono najvažnije moraju imati čvrstu vjeru prema Bogu. Svakim danom , kroz cijeli život očevima treba biti uzor.

                                                                                                        Marija Marušić VII c

                                                     Ljudi poput tate

                                     Da je više ljudi poput mog tate,

                                     cijeli svijet bio bi dobar.

                                     Da je više ljudi poput mog tate

                                     ne bi bilo krađe.

                                     Da je više ljudi poput mog tate

                                     ne bi bilo laži.

                                     Da je više ljudi poput mog tate

                                     bilo bi više ljubavi.

     Da je bar više ljudi poput mog tate.

 Petar Kružičević  VI b

 Zašto je moj tata poseban?

   Moj  dobar je tata,

njegovo srce je od zlata.

  Uz njega se sigurno osjećam,

puno ga volim, kažu na njeg podsjećam.

 Zbog onog, što radi radi svaki dan,

 on je baš zato poseban.

Ana Ivanišević VI a

                                        Tata je stup moje obitelji

Da nema tate, moja obitelj ne bi disala punim plućima. On nas održava na životu, potiče obitelj na rad i uvijek je tu kada treba reći ono iskreno veliko DA. On me zajedno uz majku odgaja i raduje se mojim uspjesima. Kroz čitav moj život on me čuva, podučava i voli. Koliko sam god puta napravio nešto loše on bi prešao preko toga i svakim danom bi mi pokazivao sve više ljubavi. Za njega imam samo riječi hvale jer je on najhrabrija i najpametnija osoba koju poznajem. I zato volim svog tatu jer on ulaže cijeloga sebe u moj uspjeh i uspjeh svoje obitelji.

Roko Mladin, 8.b