Osnovna škola "Jesenice"

„Bože ne moraš mi smanjiti križ, daj mi jača leđa“ citirala je sv. Augustina

Ljerka Perešin supruga Rudolfa Perešina koju smo ugostili u Tjednu sjećanja na Vukovar i Škabrnju u našoj školi.

Rudolf Perešin je prvi pilot hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Njegov podvig 25.listopada 1991. bio je taj što je letjelicom  MIG 21 napravio prelet iz ondašnje JNA u hrvatsku vojsku. 

 Čuti svježinu  u njenom glasu kao da priča događaje od jučer i osjetiti  toplinu priče o Rudiju znači povjerovati da prava ljubav ne poznaje granica.

Red kneza Domagoja s ogrlicom, Spomenica domovinskog rata, Medalja Bljesak, Medalja za iznimne pothvate, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa srebrnim pleterom, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom, Spomenica domovinske zahvalnosti, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića, Red Stjepana Radića sve ovo svojim letovima zaslužio je Rudolf Perešin.

Značajan je i citat Rudolfovih osobina koje su ga uvrstile u povlaštene pilote:

„Te iste godine zbog visokih letačkih, zdravstvenih i psihofizičkih sposobnosti, posebno, zbog visoke tehnike pilotiranja, preciznosti i odmjerenosti u postupcima, izražene memorije i moći zapažanja, ušao je u grupu od 19 pilota odabranih za preobuku za nadzvučni avion MiG-21 i kasnije određen za pilota-izviđača. Leteći u Bihaćuna MiG-ovima dosiže stručne i profesionalne vrhunce pilotskog zvanja.“

Ljerka Perešin posjetila je OŠ Jesenice zajedno sa unukom Karlom učenicom šestog razreda OŠ „ Fran Galović“. Ono što svake godine rade učenici OŠ  u Ivanić gradu taj spoj kod nas Vukovara, Škabrnje i onog što su odgledali u filmu „Let za pamćenje“ našao se  u atriju  u likovnim i literarnim radovima od prvog do osmog razreda.

 

 

Večer smo započeli pjesmom Vukovar našeg učenika, branitelja po činu  pukovnika, ali i kipara, slikara i pjesnika Ive Rakuljića.

VUKOVAR SPAVA

Mirna noć

Vukovar spava

Dunavom svjetla plove

Nizvodno

U ime njih svijetla gore

Mirna noć

A tamo negdje

Iza oblaka

Zvijezde

Dunavom svjetla plove

   Nizvodno

 

U večeri koju su uspješni vodili

Ana M. i  Josip K. (naši osmaši), također smo imali prilike čuti još četiri pjesme hrvatskih branitelja Omiške bojne.  Jakov Raos: „Hodočašće“, 

Ivo Rakuljić: „Pismo ratnika“, „Krik galeba“,

Goran Mladin: “Sanjam Hrvatsku“.

Pročitali smo s pijetetom imena naših učenika  poginulih u Domovinskom ratu.

To su:        1.  Mladen Martić-Jakovljev

                 2. Milan Dragun-Marijanov

                 3. Marko Lozančić-pok. Ante

                 4.Neven Pocrnjićpok. Joze

                 5. Vedran RakuljićŠpirov

                 6  Stjepan Bartulović-Pripuz

                 7.  Tonči Jurišić- Ivanov

                 8.  Stanko Lučić –Jozin

                 9.Mate Ercegović pok. Ante

                 10.Tomica Burić –pok.Ante i

                 11. Vlatko Sudić

 

Večer su uljepšali članovi školske klape Jidro i učenici VII c sa svojim voditeljicama.

Ne mrziti onoga tko ti je zadao veliku bol osobina je ljudi koji koračaju u vjeri.

Ljerka Perešin po svim porukama koje je prenijela spada upravo u takve.

Dvije i pol godine traganja, nakon Rudijevepogiblje u akciji Bljesak. Dvije i pol godine nadanja do njegove razmjene. Vrijeme molitve, hrabrosti. Susret sa Svetim  ocem Ivanom Pavlom II, pismo sestri Bridge –karizmatskoj osobi, molitva i nada obilježit će  to razdoblje.

Ljerku Perešin baš kao i njenog supruga rese odvažnost i ljubav prema domovini jer kako inače objasniti da joj nije bilo teško odlučiti se na takav put samo zbog susreta s nama: iz Zagreba u Dugi Rat.

Citirala je rado  iz knjige o Rudiju koja je nastala uz veliku suradnju s Brankom Primorac. 

Knjiga ostaje na trajan poklon školi, a započima riječima: „Ljubav je zvijezda koja me vodila kroz dane sreće, ali i duge dane tuge i neizreciva bola.“

Trenutak razmjene tijela pilota Rudija za tijelo majoraLakića, kolovoz 1997, most pokraj Gradiške, šator oslonjen na ogradu mosta, prisjećanje…“nekoliko dana prije akcije Bljesak ispala mu je plomba na desnoj gornjoj sedmici….

Tada nije mogla zamisliti … da će ta sitnica biti presudan znak pri identifikaciji.

Prilikom ponovnog ulaska u šator …“ dočeka je nova, nelijepa slika ljudskog propadanja, pred kojom međutim nije ustuknula. Zašto i bi, ta to je još uvijek njezin Rudi. Poljubila je muževo zubalo, kleknula i žmireći izmolila Očenaš…“

Svjedočili smo i poruci koju je supruga prvog hrvatskog ratnog pilota uputila učenicima OŠ Jesenice:“

  Ne bojte se neuspjeha jer on može biti uspjeh,

 ako iz njega izvučemo pouku.
Počnite činiti ono sto mislite da je potrebno učiniti;

počnite biti ono što
smatrate da bi društvo trebalo postati.
Vjerujete u slobodu govora?
Govorite slobodno.
Cijenite istinu?
Tada je izrazite.
Vjerujete u otvoreno društvo?
tada budite otvoreni.
Vjerujete u čestito i čovječno društvo?
Onda postupajte čestito i čovječno.
Djeco, znajte da ono što jeste, Božji je dar vama,
ono što ćete postati je vaš dar, Bogu.
Nagradite Boga, svojim životom.

( VELIKI ZAGRLJAJ!-dijelila je djeci na koncu večeri)

Danas, ime Rudolfa Perešina nose:

1) Zrakoplovna tehnička škola Rudolf Perešin,Velika Gorica
2)Zagrebački zrakoplovni tehnički savez Rudolfa Perešina
3)Sportski aerodrom R.P.,Zabok
4)Vojno učilište R.P.,Zadar
5)Ulica R.P. u Vukovaru
6)Park R.P.u Gornjoj Stubici i Ivanić gradu
7)Kup R.P. u preciznom letenju
8) 2016.god posmrtnoproglašen počasnim građaninom grada Zagreba.
8)Triatlon klub G.Stubica
.....i druga manja sportska događanja

Nazočne branitelje članovi zadruge darivali su čajom od masline, a za našu gošću uz cvijeće, pripremili su paketeko proizvoda: mazerat smilja, lavandu, istoimeni čaj te promotivno prvo školsko ulje o 150. obljetnici škole Jesenice. Umjetnik i branitelj Ivo Rakuljić darovao je sliku Galeba-ulje na platnu, a ravnatelj škole  monografiju općine Dugi Rat te ostale promo materijale naše TZ. Ni unuku Rudolfa Perešina nismo zaboravili, darovali smo joj majicu Omiške bojne. Gosti su nakon večeri ispunjene sjećanjem i emocijama koje je gospođa Ljerka toplinom svjedočenja lako prenijela na velik broj   okupljenih:djece,djelatnika,roditelja, nazočnih branitelja, župnika, nastavili druženje u vjeronaučnoj učionici, a gostoprimstvo konaka  pruženo je  od djelatnika škole. Kao i prethodnih godina pomoć u  druženju nakon programa pomogli su pripadnici 114. brigade.

Sutra  - subotnje jutro : Ljerka i Karla  susrele su se u atriju sa svim izloženim učeničkim radovima. Njih dvije provele su tog subotnjeg jutra  preko sat i pol u čitanju i razgledavanju, dirnute prepoznavanjem truda djelatnika, učenika i roditelja.

Nakon jutarnje kave na Sumpetru vidici za pamćenje“ gore prema Rudiju“ pružili su se kod poljičke heroine Mile Gojsalić, crkve sv. Jurja na Gracu i u svetištu sv. Lepolda u Zakučcu

Sreća nagrađenih učenika za literarne i likovne radove jačala je u zagrljaju ove hrabre žene iz čijih su ruku kao nagradu primili majicu Omiške bojne i bedž sa letjelicom – uspomenom na manifestaciju“ Rudijevi dani“ koja se svaku godinu održava u Stubici.  Imena nagrađenih učenika  donosimo zajedno sa njihovim radovima.

 

 Nagrađeni literarni rad nižih razreda  Darija Mikas  IV b

     

Vjerovatno svi vi znate,
za grad po kojem su padale granate,
za grad koji se nije dao
unatoč tome što je pao.

Puno se života dalo
kako bi se ratu na kraj stalo
uložilo se i mnogo truda,
a za sva nedjela još nema suda.

Lilo se mnogo krvi,
a još i danas se srce u komadiće mrvi
kad se u sjećanja vrate
grozni zvukovi puške i granate.

Dani su se provodili u boli i tugi.
Aj, kako su ti periodi bili dugi.

I baš zbog svega toga
bilo bi dobro za heroja svoga
zapaliti barem jednu svijeću
za sve one koji su dali svoj život i sreću…                     Darija MikasIV b

 

Nagrađeni literarni rad  u kategoriji petih razreda        Ivana Tokić V

 

Sloboda je ptica u letu

 

Sloboda je samo,

ptica u letu,

leptir što stoji

na cvijetu.

 

Sloboda je mačak

koji se izležava na suncu,

ribica što u moru pliva.

 

Sloboda je je pjev slavuja,

trava što na vjetru,

lagano  leluja.

 

Sloboda je dječja igra,

lov maloga tigra.

Sloboda je trčanje kroz park,

tvoj prijatelj i gruda snijega,

koju baciš na njega.

Sloboda je svijet,

ovakav kakav je,

prekrasan i lijep,

kao neki mali cvijet.

 

A pravu slobodu,

naša domovina ima.

Za  tu slobodu su se suze lile,

jer su naši heroji,

životu svoj za domovinu dali.

Ivana Tokić Vr

 

Nagrađeni  literarni rad  u kategoriji šestih razreda Daniel Maršić VIb

Polijećem za svoju domovinu

 

Polijećem za svoju domovinu,

polijećem hrabro,

polijećem u nove staze,

nebeske staze!

 

Oko mene ruševine, spaljene kuće,

strah…

Ali ja polijećem hrabro!

 

U meni tuga i očaj,

toliko neprospavanih noći,

ali ja svejedno polijećem.

 

Hrvatska će opet biti sretna,

lijepa i slobodna

i zato ja polijećem za nju,

polijećem za svoju domovinu!

 

Daniel Maršić, 6. b

 

Nagrađeni literarni rad u kategoriji sedmih razreda      DeaMurat   VII a

 

Oprostiti, ali ne zaboraviti

Kažu da vrijeme liječi

 rane kao morski val što udari o žal

i povuče se u dubine.

 Moja rana još uvijek gori,

 peče i svakim danom, to više boli.

 Suze su prsnule, jecaji su nestali u tišini,

ali ostala je rana, ostala je bol.

Taj korov zavladao je mojim bićem.

 Steže mi srce, guši me i davi

 svakim danom to više.

 Sjene ljutnje i bijesa posijala je nepravda,

 posijao je rat.

Toliko mladih života ugasilo se.

 Toliko nevine krvi prolilo se.

To su naši borci, naši junaci,

 nečiji otac, nečiji muž, nečiji sin, nečiji brat.

Zaboraviti ne mogu nikada.

Oprostit želim.

Dok svijeća pored slike gori.

 Ja molim.

Molim dragoga Boga da mi da snage da oprostim.

 Ako oprostim i dalje će boljeti, al' ću vratiti svoj mir.

DeaMurat, 7.a

 

Nagrađeni literarni rad u kategoriji osmih razreda

Mariela Brničević V IIIa

 

Let u bolji svijet

 

Kad se sjetim naših pilota, njihovih teških života, to je strahota.

Svakoga dana, svakoga sata, svake sekunde morali su biti spremni za let. Oni su naš spas u zadnji čas, da nije bilo njih, možda bismo ostali bez svojih bližnjih. Oni se nisu ničega bojali jer su znali da su ih bližnji blagoslovili. Vjerovali su da će Bog zaštiti slabog. Da nije bilo aviona i naših šampiona, ne bismo ovdje bili mi jer bismo se još u ratu borili.

Sad vam odajem iskrenu sućut, Vama i Vašim bližnjima. Vi ste moj spas, volim Vas.

 

Mariela Brničević, 8. A

 

Nagrađeni likovni rad  učenika od V- VIII razreda je rad Lucije Raos, portret Rudolfa Perešina, ugljen,

Svi su se željeli slikati, primiti potpis, a ona je strpljivo na sve to uspjela i odgovorit. Dojam večeri i razgovora uveličala je i unuka Karla koja je spremno odgovorila na pitanje: „Jesi li ponosna na svoga djeda“ – „Da. Iako ga nikad nisam vidjela  znam da ćemo se sresti…“-Bio je to primjer vjere dvanaestogodišnje djevojčice. Neki su petaši  svoje dojmove iznijeli na idućem satu vjeronauka.

Petaši:

Kako je oprostila neprijatelju…

Bilo je pomalo tužno, no pripovijedanje Ljerke bilo je pozitivno i zanimljivo. Rekla nam je kako je oprostila neprijatelju što mnogi ne mogu. Rekla je da tako svi trebamo.

Ivan Brstilo 5.b

   Govori tako lijepo o svom suprugu kao da nije poginuo

Nakon tog dana imam drugo mišljenje o ratu. Ljerki Perišin se divim više jer je imala strpljenja za nas djecu i da govori tako lijepo o svome suprugu Rudolfu Perešinu  kao da nije poginuo.

Antonia Maček 5.b

   Bilo je zanimljivo, istovremeno i tužno

…..Večer s Ljerkom Perešin. Nešto  je bilo u toj osobi naše gošće što me je oduševilo. Otišla je na binu i počela pričati o svome  Rudolfu- Rudiju. Bilo je lijepo i jako zanimljivo. Istovremeno i tužno. Ona je jaka osoba i od nje možemo naučiti kako opraštati onome tko nam napravi zlo u životu.  Da  dobro ste razumjeli, molimo se  za druge jer ako im želimo zlo, ne činimo zlo njima, već ga činimo sebi.

Paola Ković 5.b

        …Citat Ljerke Perešin iz posvete na početku knjige: “Perešin život i smrt“, BrankePrimorac, pruža odgovor zašto se našoj školi ukazala čast ovoga dragog gosta:

„Želim vjerovati da će ova knjiga pripomoći u očuvanju povijesti kojom se svi moramo ponositi . Želja mi je da mladi u njoj prepoznaju svoje ideale, ljubav prema životu, prema Domovini, a oni stariji da budu ponosni što su bili svjedoci vremena u kojem se rađala država Hrvatska.“

Hvala svima koji su omogućili ovo događanje i napose našim gošćama!