Osnovna škola "Jesenice"

29. ožujka smo išli na terensku nastavu. Obišli smo područje Srednjih Poljica. 

Poljica su bila administrativno područje pod samoupravom puka Poljica koji je svoju samostalnost baštinilo od 13. stoljeća pa sve do okupacije Napoleonove vojske početkom 19. stoljeća.

Naziv Poljica potječe od brojnih polja koja su se smjestila oko planine Mosor. Sastoje se od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica, a drevna Poljička Republika je bila podijeljena na 12 katuna, koji su nosili imena dvanaest većih poljičkih sela.

Naše uzbuđenje je bilo nemjerljivo jer nam je ovo prva terenska nastava. 

Prvo smo posjetili spomenik Mili Gojsalić (nismo izlazili iz autobusa zbog sigurnosnih razloga). Učiteljica Ivana nam je ispričala sve o hrabroj heroini Mili koja je obranila Poljica od turske najezde.

Potom smo išli na brdo Gradac i posjetili smo crkvicu svetog Jure.  

Ponovili smo sadržaje iz prirode i društva, tražili smo na karti gdje se nalazi Dugi Rat, a gdje se mi sada nalazimo, ponovili smo strane svijeta, koje rijeke teku kroz Poljica, koje planine okružuju Poljica itd. 

Učiteljica nam je ispričala o povijesti ove malene crkvice, kao i običajima koji se i dandanas ovdje njeguju i čuvaju. Tako nam je ispričala kako se bira veliki knez i mali knez. Veliki knez se bira na blagdan sv. Jure baš na ovom mjestu gdje se mi nalazimo. Okupili bi se predstavnici svih katuna iz Poljica i ispred sebe bi stavili kanparane (svečane jakne) i predstavnici katuna bi bacanjem (stavljanjem) kamenčića na kanparan birali novoga velikog kneza Poljica. Redoslijed glasovanja po katunima je bio: Donji Dolac, Gornji Dolac - Srijane, Kostanje, Zvečanje, Čišla, Gata, Dubrava, Sitno, Srinjine, Podstrana, Jesenice i Duće.  Izabran bi bio onaj predstavnik koji bi imao najviše kamenčića. 

Mi smo ispred Poljičkog muzeja birali našeg velikog i malog kneza, ali o tome malo poslije. 

Poneseni ovim lijepim običajima i mi smo zapjevali pjesmu Poljičani poštovani. 

Jako nam se svidio ambijent i ugođaj na brdu Gradcu, posebno nas se dojmio mir i  predivan pjev ptica. 

Sada smo se malo opustili i iskoristili smo preostalo vrijeme za odmor i slikavanje.

Nakon odmora, smo se uputili u selo Gata gdje su nas na svom imanju i OPG-u ugostili baka, djed i teta našeg N. M.  

Poljički soparnik je staro tradicionalno jelo Poljica koje je pod zaštitom UNESCO-a, a ima i EU zaštitu zemljopisnog podrijetla. 

Teta Ksenija nam je pokazala kako se pravi i peče izvorni poljički soparnik. Na kominu nam je pokazala kako se valja tijesto, ispričala nam je koji su sve sastojci potrebni za sopranik te nam je pokazala kako se peče soparnik. 

Soparnik je spreman i može na pečenje. 

Dok smo čekali da se naš soparnik ispeče, pojeli smo soparnik koji nas je čekao spreman na stolu i moramo priznati da nam je bio baš ukusan i svi smo željeli okrajke soparnika jer su nam najslađi.

Napokon je i naš soparnik gotov i morali smo i njega kušati. Moramo priznati da je bio izvrstan!

Nakon finog objeda krenuo je zabavni dio koje svako dijete voli - igra!

A nekima od nas bio je zanimljiv kokošinjac i maleni zec. 

Teta Ksenija nam je svima dala po jedno svježe jaje i spemila nam je soparnik da ponesemo kući.

Hvala Vam teta Ksenija na predivnom gostoprimstvu. Bilo nam je lijepo i zabavno.

Sada smo krenuli u posjet Povijesnom muzeju Poljica u Gatima.

Tu nas je dočekala teta Snježana koja nam je pričala o povijesti Poljica i koja zna pričati ukrajinski jezik i našim malim prijateljima iz Ukrajine je približila našu povijest i zbog toga joj hvala.

Ispred muzeja smo birali našeg velikog poljičkog kneza i vojvodu. 

Poštenim i demokratskim putem, izabrali smo našu veliku kneginju L. koja će nas predstavljati na godinu dana i od srca joj čestitamo.

Sada je trebalo izabrati poljičkog vojvodu između 4 člana, predstavnici katuna su bili podjednako podijeljeni oko izbora vojvode i tu su pripomogle učiteljice sa svojim glasovima i pobjedila je vojvotkinja S. i od srca joj čestitamo.

I velika kneginja i vojvotkinja su sretne i ponosne što će predstavljati i čuvati naš razred u slijedećih godinu dana.

Naučili smo plesati Poljičko kolo. To je nijemo kolo koje je UNESCO uvrstio na popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. 

U muzeju smo doznali gdje i kako se kuhalo u Poljicima, kojim pismom su pisali stari Poljičani, kakvu odjeću su nosili, koje predmete su koristili u svakodnevnom životu, doznali smo što predstavlja mozaik u muzeju, što je to Poljički statut i još mnogo zanimljivosti o Poljicima. 

Teta Snježana nam je podijelila bombone, a za sami kraj su neki od nas još jednom zaplesali Poljičko kolo. 

Bio je ovo zanimljiv dan u kojem smo se zabavili, ali i naučili puno o Poljicima i Poljičkoj Republici. 

U školi smo drvenim bojicama crtali nošnju koju nosi veliki poljički knez.  Pogledajte naše likovne radove. 

I za kraj, stihovi poljičkog kroničara don Frane Ivaniševića:

        Ah, Poljička domovino moja,

        Mene steže puno ljubav tvoja

        Kamo tebi stara prošlost tvoja

        Kamo li ti gospoda knezovi,

        Gdi li su ti stari vitezovi,

        Kamo tvoji zborovi sastanci,

        Gdi su tvoji na glasu junaci,

        Nije sada ka’ je prije bilo

        Drugo se je vrime prominilo!