Osnovna škola "Jesenice"

                        Obilježili smo tjedan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje

U ponedjeljak postavljali smo  likovne i literarne radove nastale na satovima vjeronauka, likovnog, hrvatskog te na satovima razrednika. Ove godine to je bio atrij škole i župa sv.Josipa. Donijeli smo sliku 64-oro poginulih sa područja nekadašnje  općine Omiš.Bilo je zanimljivo gledati učenike koji su tražili svoj rad među izloženim. Naglasak je  stavljen na osobnost i lik Blage Zadre te „Francuza“ pripremljeni sui  filmovi po godištima. Niži razredi  su imali ponuđen film: „Memorijalni Vukovar“, šesti i sedmi o o liku  Blage Zadre, a peti i osmi o liku mladog francuskog branitelja Jean Michela Nicoliea. Na iste su pisana pisma . Jedan dio već je poslan sa braniteljima i HVIDR-om Omiš udovici i majci poginulih branitelja Blage i Roberta, Katici .Drugi dio  bit će preveden na francuski i poslan majci Jeana, Lylian Furnier.Kada radove uvežemo dobit ćemo još jednu zbirku koju će nadamo se osmaši ponijeti  na Trpinjsku cestu kao i prošlogodišnji.Postavljen je i i video zid : slikom i tonom približili smo događaje i našim posjetiteljima .U petak uvečer naše goste : već znanog vukovarskog branitelja Zlatana Bašiča, majku poginulog branitelja Gordanu Krstić i branitelja i pjesnika Antu-Nadomira Tadića Šutru povezala je jedna i jedina  im domaja i ljubav prema njoj.To se najbolje moglo iščitati iz stihova koje je krasnoslovio gost:

“Zapali, Domovino, svete sviće!

Ugrij Škabrnjane i Vukovarce,

I budi melem za krvoproliće-

Strašne udarce na dicu i starce.“

Suze majke  i govor oprosta, ali ne i zaborava  vukovarskog branitelja osnažio nas je u daljim obilježavanjima ovog tjedna. Ponosni smo i na knjigu dojmova . Ona će trajno ostati u školi.

U nedjelju 17. studenog  u 16 i 30 počelo je okupljanje pred školom za mimohod do spomenika braniteljima na Trgu sv.Josipa.Izviđači su zapalili svijeće uz cestu, a ostalo smo ponijeli.Mnogo odraslih, učitelja i učenika krenulo je sa svijećama za zastavom.Pred spomenikom uz zvuke pjesme Vukovar, Vukovar pročitano je desetak najuspješnijih učeničkih radova.Svijeće su gorjele i u našim srcima kad je don Nenad dao odriješenje svim poginulima za domovinu.Bili smo uz njih i oni s nama u molitvi . Izdvojili smo nekoliko radova :

   Draga gospođo Zadro,                                                                   

      Zasigurno vaše rane nisu zacijelile i vi još proljevate suze za svog sina i muža.

      Znate,...možda vam to nitko nije dosad rekao pa ću ja. Iako ih još oplakujete, morate biti presretni jer ih imate. Jer mi danas živimo slobodno, bez ikakvog tuđeg nametanja. Znam, i meni je teško. Ali, nemojte plakati. Nemojte dopustit još jedan rat u svojoj duši, već molite za njihove duše.

     Oni vas od gore sigurno gledaju i smiju se kao dva mala anđela. Ja osjećam,...kada sunce sja, oni se smiju. Ta vaša dva prekrasna anđelčića. Jednog dana, zasigurno i oni će vama dati ruku i kad dođete gore bit ćete zajedno sa svojim srdašcima. A ja ću to znati jer će se tog dana sunce smijati,a nebom će proletjeti bijela golubica. Znak njihove beskrajne nevinosti i čistoće.

Tonia Žilić VIc

Molim se za Vukovar

Molim se za Vukovar,

za grad od čelika,

za grad hrabrih srca,

za grad uplakanih lica,

za grad sa jednom željom,jednom nadom.

Molim se za svaku ranu,

svaku patnju,svaku bol.

Za svaku gorku suzu što

je pala s lica Tvog.

Molim se za odletjele ptice,

za tamne sudbine nesretnih ljudi.

za svaku odbjeglu dušu i

za svaki neproživljeni život.

Molim se za bolje dane,

Za sretnija jutra,

Za mirnije noći,

za uništena polja i ljude,

da opet nađu mir u srcu svom.

Molim se dragom Bogu,da spasi ovaj grad.

Da mu podari svjetliju budućnost i blagoslovljenu tišinu.

Angela Kokić VIIb

Priča o gradu

Kuće ranjene, ispaćene; stabla polomljena, naherena vraćaju nas u 1991. godinu, vraćaju nas u tugu i bol, vraćaju nam sjećanje na naše najmilije koji su dali živote za našu slobodu i mir. Pucajući i uništavajući kuće, stabla – uništavajući njih, htjeli su ubiti grad, sve ono živo u njemu. Ubili su smijeh i ljubav, ali dok je stajala zadnja cigla i grančica na stablu, grad je živio. Kuće i stabla ponosno i dalje stoje, ponosni na slobodu i domovinu našu.

Ana Zečević, 7.a

Jedan je Vukovar

Vukovar je hrvatski grad.

Velik je i jako lijep.

Okružen je prostranom ravnicom.

Vukovar je grad, ali i više od toga.

Vukovar je sloboda.

Vukovar je borba.

Vukovar je križ, smrt, prah i pepeo.

Vukovar je ponos boraca, plač majki.

Ranjen, skoro ubijen, ali i dalje čvrst i ponosan.

Nepobjediv.

To je grad kojem moramo zahvaliti što postojimo.

Što smo Hrvati.

To je duša, iako ranjena, živa kao nikad prije.

Koji je osuđivan i osuđen na bol.

Ne daj se grade, hrabri!

Znaj da nisi sam!

Znam da te čuvaju tvoji anđeli.

Ti si jedan i jedini, nikad neprežaljeni.

Frano Čaljkušić, 5.c

VUKOVAR

Kad se svijeće ugase,

sve lađe potonu,

svi nam leđa okrenu,

samo jedan plamen plamsa,

i moli se da ga ne ugase.

O Bože,hoće li sutrašnji dan svanuti,

hoće li ptice opet propjevati,

svjetla se upaliti?

Od svega sada

zadnje što umire je nada.

U povijesti grada toga,

gori plamen kao sloga,

i ja, dok vjerujem,

vatra živa gori u meni,

ovu pjesmu, grade, posvećujem Tebi.

                                                                            (učenik)

GRAD HEROJA 

Vukovar, grad heroja

za vrijeme boja.

Ponosan sam stoji

i dane svoje broji.

Pola razorenog grada

pati i sada.

Za obranu grada

je puno proliveno krvi,

ali sada sve od života vrvi.

Na čelo su branitelji stali,

i brojni su časno za slobodu pali.

Prisjećamo se sada njih

heroja vrlih, nam tih.

 Luka Vuković VIIa